April 30, 2017

Mijenjanje loših navika i važnost postavljanja konkretnih ciljeva

Ono smo što radimo svaki dan. A ono što radimo rezultat je naših navika. Kako bi rasli, ponekad je potrebno mijenjati naše navike. To će omogućiti da učinkovitije iskoristimo dan ili, još bitnije, da ostvarimo naše ciljeve ili postanemo bolje osobe.

Ljudi se uglavnom ne mijenjaju. S 53 godine na leđima isti su kakvi su bili s 31 godinom. Sve mijenjamo i nadograđujemo (mobiteli, kompjuteri, odjeća…) ili barem težimo da promijenimo na bolje (auto, stan…), no sebe ne želimo mijenjati. Ne rješavamo se loših navika, ali ni ne stječemo nove i bolje navike.

Za promjenu, bilo onu životnu, bilo onu u treningu, prehrani ili u bilo kojem drugom području, potrebne su 3 stvari. Želja za promjenom, samodisciplina i strpljivost. Ako nam nedostaje samo jedna od ove tri stvari, nema promjene na bolje. Bez želje za promjenom nećemo ni razmišljati o tome da se mijenjamo. Samodisciplina nas tjera da napravimo ono što je potrebno napraviti čak i kada nam se to ne radi. A strpljivost je preduvjet da osobina koju želimo poprimiti uđe u našu naviku. Jer ništa se ne može promijeniti preko noći.

 

Postavljanje konkretnih ciljeva koji će nas učiniti boljima

Najprije moramo biti objektivni i kritični prema sebi kako bi mogli procijeniti što na sebi želimo mijenjati. Dakle, prvi korak je definirati konkretan i lako mjerljiv cilj. Ciljevi poput „hranit ću se bolje“, „želim postati bolja osoba“, „želim biti bolji muž“ i sl. nisu dobri ciljevi. To su lijepi ciljevi, ali nisu konkretni i nikako nisu mjerljivi.

Primjerice, što znači hranit ću se bolje? Imati 3 obroka na dan i 2 međuobroka, imati dobar odnos unesenih nutrijenata, ne preskakati doručak, izbaciti procesiranu hranu, češće jesti ribu, smanjiti unos šećera i još 10 drugih stvari. Takvi ciljevi su prekomplicirani i zato oni ne daju rezultate. Osim toga, oni nam ne govore što bi trebali raditi. I nikako nisu mjerljivi jer nikada ne možemo znati jesmo li ih ostvarili. Od tako postavljenih ciljeva brzo ćemo odustati.

Konkretni i mjerljivi ciljevi bili bi slijedeći:

  • umjesto „hranit ću se bolje“ -> ne preskakati doručak / moram imati 3 glavna obroka u danu / neću jesti pekarske proizvode
  • umjesto „želim postati bolja osoba“ -> ne žaliti se / neću se drugima ubacivati u riječ / nikad neću lagati
  • umjesto „želim biti bolji muž“ -> srijedom navečer ženu izvodim van / vikendom se probudi prije nje i pripremi doručak / ne koristi mobitel kada pijete kavu

Svaki od ovih malih ciljeva nas vodi ka većem cilju. Oni su specifični, realni i dovoljno jednostavni da ih ostvarimo. Kada ih budemo ostvarivali iz dana u dan i kada nam zaista ono što smo željeli uđe u naviku, jednostavno ćemo stari cilj zamijeniti novim. Stepenicu po stepenicu, polako i sigurno.

 

Dnevni i tjedni ciljevi

Za svaki od dobro postavljenih ciljeva apsolutno svaki dan mogu reći jesam li ga ostvario ili ne. I to je bitno. Slijedeći korak biti će odabrati 3-4 svoja cilja i zapisati ih na papir. Ako se radi o relativno teškom cilju ili stvari koja se događa svakodnevno, tada nam to postaje dnevni cilj. Ispod cilja moramo napraviti tablicu s danima. U nju svakog dana moramo bilježiti jesmo li uspjeli ostvariti cilj. Svaki dan ćemo stavljati kvačicu ili minus. To će nas tjerati da svakog dana razmišljamo o tom cilju. Ideja je da se s vremenom dovedemo do toga da stavljamo samo kvačice. Tada je taj cilj ostvaren i možemo ga zamijeniti novim.

Osim dnevnih ciljeva, možemo imati i tjedne ciljeve. Primjerice, kada odlučiš da nećeš jesti čokoladu ili da ćeš vježbati 5x tjedno. Na isti način bilježiš ciljeve, samo ovaj puta to radiš na tjednoj bazi. Kada završi tjedan staviš kvačicu ako nisi pojeo čokoladu i ako si napravio 5 treninga, minus ako to nisi uspio napraviti.

Ispod je primjer tablice s 3 cilja. Prva dva cilja spadaju u tjedne ciljeve, dok treći spada pod dnevne ciljeve.

Postavljanje konkretnih ciljeva u treningu

O ovome smo pisali u našem serijalu o pogreškama iz treninga snage pa ćemo ovdje samo navesti isto:

Za polurezultate je dovoljan i trening na pola s labavo definiranim ciljevima. Ciljevi poput „želim smršaviti“, „želim ojačati guzicu“ ili „želim biti jači“ su lijepi ciljevi, ali su skroz nekonkretni i dugoročno neučinkoviti. Kada bi tri osobe radile trening, svaka s jednim od tri navedena cilja, zapravo bi trebale raditi potpuno isti trening. Prema tome, vidimo da takvi ciljevi ne mijenjaju ništa u našem treningu. S druge strane, pravilno postavljeni konkretni ciljevi možda nisu za početnike, ali zato oni predstavljaju vrlo učinkovito sredstvo koje će našu motivaciju držati na visokom nivou. Takvi ciljevi nam u svakom trenutku govore gdje se nalazimo, u kojem smjeru želimo ići i što trebamo raditi.

Pravi ciljevi su konkretni i lako mjerljivi. Primjeri bi bili: „želim čučnuti 150 kg“, „želim bench pressati svoju težinu“, „želim istrčati 10 km“, „želim istrčati 5 km ispod 25 min“… Takvi ciljevi nam govore što točno moramo raditi. Takvi ciljevi ne dopuštaju lutanja i trošenje vremena na stvari koje te ne vode cilju.

RJEŠENJE: Odredi nekoliko dostižnih ciljeva koje smatraš bitnima. Svaki cilj konkretno definiraj s brojkom. I zadnji korak, radi stvari koje te vode prema tvojim ciljevima – bez lutanja i nepotrebnih stvari. Kada ostvariš određeni cilj, sjedni, razmisli i ponovno definiraj novi cilj.

 

Završna riječ

Ljudi su robovi navika. A navike je teško mijenjati i zato većina nesvjesno odabire lakši put koji ujedno znači i da nema nikakve promjene. Nikad. Svi imamo mana i svi možemo biti bolji. Privatno, u poslu ili treningu. U načinu života, prehrani ili odnosu prema drugima. Zašto se onda ne bi potrudili i promijenili ono što ne volimo na sebi? Mijenjaj se na bolje zbog sebe i svih oko tebe. Budi bolji otac, muž, susjed, radnik, sportaš.

Uz želju za promjenom, samodisciplinu i strpljivost, možemo se mijenjati. Definiraj mjerljive i konkretne dnevne ili tjedne ciljeve i drži ih se. Kada ih ostvariš, zamijeni ih novima. Korak po korak, sitnicu po sitnicu, mijenjaj se na bolje. I uvijek kada ti bude teško pitaj se što bi u trenutku u kojem se nalaziš napravila osoba kakva si oduvijek želio biti.

 

 

February 05, 2017

Kako usvojiti pobjednički mentalni sklop?

Većina uspješnih sportaša ima duboko usađenu potrebu da budu najbolji. No kako to ponekad uspijeva onima koji su imali manje talenta, a ne uspijeva onima sa više talenta? Razlog vrlo često može biti mentalna čvrstoća, odnosno odgovarajući mentalni sklop. Neki bi takav mentalni sklop nazvali i pobjedničkim mentalnim sklopom i on je vrlo često čimbenik koji dijeli dobre od najboljih.

Pojednostavljeno (prikazano na primjeru sporta, mada se isto može preslikati i na bilo koje drugo područje), da bi bili dobri sportaši, moramo utjecati na 5 elemenata koje možemo mijenjati, a ignorirati one na koje je nemoguće utjecati. Prva četiri elementa koja su pod našom kontrolom su trening, prehrana, oporavak i spavanje, dok je peti element ujedno i tema ovog članka – mentalni sklop. To su stvari kojima se moramo posvetiti i koje moraju biti dobro integrirane u naš svakodnevni život.

 

Vrste mentalnog sklopa

Prema Carol Dweck, razlikujemo dva različita mentalna sklopa – nepromjenjivi i razvojni. Ljudi koji posjeduju nepromjenjivi mentalni sklop (engl. fixed mindset) prihvaćaju sposobnosti i osobine kao fiksne ili nepromjenjive varijable. Nasuprot takvog načina razmišljanja nalaze se osobe sa razvojnim mentalnim sklopom (engl. growth mindset). Ljudi koji posjeduju ovakav mentalni sklop prihvaćaju činjenicu da među ljudima postoje razlike u sposobnostima i osobinama, ali istodobno smatraju da ih je moguće razvijati.

Sposobnosti i osobine o kojima govorimo odnose se na širok spektar kvaliteta koje osoba može posjedovati – od sposobnosti koje su nam potrebne za uspjeh u sportu, do inteligencije, osobnosti, načina komuniciranja, vođenja posla, učenja, poučavanja, itd. Također, valja napomenuti da osoba može posjedovati različite mentalne sklopove za različite sposobnosti ili osobine. Tako se može dogoditi da neka osoba ima razvojni mentalni sklop za sposobnosti o kojima ovisi uspješnost u nekom sportu, a istovremeno nepromjenjivi mentalni sklop što se tiče, primjerice znanja iz matematike ili inteligencije.

Može li se mentalni sklop promijeniti? Iako je mentalni sklop prilično stabilno ukorijenjen, on se može mijenjati.

 

Nepromjenjivi mentalni sklop

Osobe sa nepromjenjivim mentalnim sklopom uvijek žele da ljudi u njima vide samo pozitivno. Oni žele pokazati da su sposobni i neće napraviti ništa što može pokazati suprotno pa zato naglašavaju svoje prednosti, a istovremeno skrivaju svoje nedostatke. Iz tog razloga, osobe sa ovim mentalnim sklopom obično odbijaju prilike za ispravljanje svojih mana. Oni ne rade puno na ispravljanju vlastitih mana jer ih to ne prikazuje u dobrom svijetlu što njima ulijeva nesigurnost.

Kod nepromjenjivog mentalnog sklopa, teškoće na koje osoba nailazi promatraju se kao nedostatak sposobnosti. Loša ocjena ili rezultat, negativna kritika ili ozljeda, tada uzrokuju velike probleme koji rezultiraju manjim zalaganjem ili odustajanjem, a ponekad čak i pokušajem varanja. Problemi kod osoba sa ovim mentalnim sklopom uzrokuju pad motivacije i interesa upravo u trenutku kada je potreba za pružanjem dodatnog napora najpotrebnija.

 

Razvojni mentalni sklop

Osobe sa razvojnim mentalnim sklopom smatraju da se sposobnosti i osobine mogu popravljati. Oni prihvaćaju svoje nedostatke i pokušavaju ih ispraviti. Razvojni mentalni sklop omogućava prihvaćanje prilika za učenje, a samim time i veći napredak.

Osobe sa razvojnim mentalnim sklopom prihvaćaju trud i zalaganje kao nužna sredstva u unaprjeđenju svojih sposobnosti ili osobina. Oni zalaganje i pružanje maksimuma smatraju važnom vrijednošću. Često pružanje vlastitog maksimuma poistovjećuju sa pobjedom, bez obzira na konačan ishod. Jer u tom trenutku oni nisu bili neuspješni ako su pružili izvedbu na samoj granici svojih mogućnosti.

Dobar primjer ovakvog načina razmišljanja kroz čitavu svoju karijeru prikazivao je jedan od najvećih trenera u sportskoj povijesti – John Wooden. On je smatrao da se sportaš ne mora zamarati time da bude bolji od nekog drugog (to ne spada u 5 elemenata na koje možemo utjecati), već da je dovoljno pružiti svoj maksimum da postanemo najbolji što možemo biti. Kao rezultat takvog razmišljanja proizašla je i njegova definicija uspjeha: „Uspjeh je stanje uma koje nastaje kao direktan rezultat samozadovoljstva zbog spoznaje da smo pružili napor u nastojanju da  postanemo najbolji što smo mogli postati.“

Posljednja velika prednost razvojnog mentalnog sklopa tiče se samopouzdanja. Osobe koje su usredotočene na razvoj, mogu lakše održavati visoku razinu samopouzdanja.

 

Kako možemo promijeniti mentalni sklop?

Ako bi učenike ili studente učili da je mozak dinamički organ koji možemo usavršiti i da tijekom vremena postajemo pametniji kako učimo nove stvari, tada bi napravili prvi korak u smjeru njihovog prihvaćanja razvojnog mentalnog sklopa. Ako bi ih naučili da se ta ideja može primijeniti i na njihov školski uspjeh tada bi rezultati bili odmah vidljivi. Navedeno je potvrđeno u nekoliko istraživanja2. Učenici i studenti koji su na ovaj način prihvatili razvojni mentalni sklop ostvarili su značajna poboljšanja u školskom uspjehu.

Mentalni sklop nastaje kao rezultat povratnih informacija koje ljudi dobivaju od trenera, učitelja ili roditelja. U slučaju sportaša, ako nakon odrađenog zadatka ili utakmice ostajemo fokusirani samo na rezultat i na trenutno stanje sposobnosti ili osobina i ako samo njih ocjenjujemo, tada osoba prihvaća nepromjenjivi mentalni sklop, čak i onda kada su povratne informacije bile pozitivne. Ako, suprotno od toga, pohvalimo sportaša za trud koji je pružio, odnosno ako se fokusiramo na razvojni proces, a ne na trenutno stanje, tada sportaš postepeno usvaja razvojni mentalni sklop.

Naglaskom na proces, a ne na trenutno stanje, sportaši prihvaćaju spoznaju da je rad jedino sredstvo koje osigurava rezultat. Tada učenje i usavršavanje postaju prioritet, čime se stječe osnova za dugotrajni sportski razvoj. Zato takvi sportaši počinju cijeniti trud i zalaganje, ali i prihvaćati svoje mane i nedostatke. Postepeno u potpunosti usvajaju razvojni mentalni sklop te time lakše ostaju motivirani te željni napretka i ispravljanja svojih nedostataka.

 

Izvori:

* članak je u cijelosti baziran na radu autorice Carol Dweck

1 http://mindsetonline.com/index.html

2 http://champions.stanford.edu/perspectives/the-mindset-of-a-champion/

January 28, 2017

Je li zaista baš svaki trening bitan?

Jučer ste bili umorni od posla, a danas je slobodan dan pa ga nema smisla kvariti sa treningom. Ipak su to samo dva treninga. No je li zaista tako ili nam je ipak svaki trening bitan?

Svi treninzi koje smo preskočili bez pravog razloga priječe naš napredak. Možda bi današnja težina bila samo zagrijavanje da smo napravili svaki trening koji smo planirali. Ali ne, mi smo ga preskočili zbog kratkoročnog užitka ne znajući da zapravo žrtvujemo pravi dugoročni napredak. Pobjednici treniraju i kada su neispavani ili iznervirani, kada ih muče razni problemi ili kada je užasno vruće. Za njih nema isprika. Preskočeni trening je uvijek samo preskočeni trening – bez obzira na razlog. A ako ćemo biti malo stroži, onda možemo reći da je preskočeni trening preskočena prilika za razvoj koju smo nepovratno izgubili.

Biti fit je životni odabir. Svakog dana se susrećemo sa odabirima koji nas približavaju ili udaljavaju od našeg željenog cilja, bez obzira kakav on bio. Bez obzira želimo li izgubiti nekoliko kila, dobiti nešto mišića, postati novi Lionel Messi, LeBron James ili Roger Federer, ili postati najspremniji čovjek na svijetu. Stvari koje radimo svakodnevno nas određuju. Zajedno sa odabirima koje činimo. Jedan krivi odabir neće napraviti razliku, ali jedno odustajanje od treninga kada sve nije bilo idealno učiniti će sljedeći loš odabir podnošljivijim. Svako sljedeće odustajanje zbog istog razloga tada postaje sve lakše. S vremenom ćemo razviti naviku koja nam govori da je normalno ne trenirati u uvjetima kada smo u prošlosti znali preskočiti trening.

 

Veliko NE stvaranju loših navika!

Dva ponavljanja koja danas preskočimo i jedna serija koju danas ne napravimo povećati će vjerojatnost da ih i sljedeći puta preskočimo. Preskočeni trening kada se duže zadržimo na poslu ili kada je jako vruće uvjetovat će razmišljanje da je normalno preskočiti trening u tim uvjetima. I tako podsvjesno možemo razviti više loših navika. Međutim, svi znamo da to nije odlika uspješnih. Oni znaju da jutarnji alarm koji su postavili prethodnog dana kako bi odradili rani trening znači samo jedno, bez obzira na enormnu želju da ostanu u krevetu. Oni se dignu iz kreveta i odrade trening, dok oni manje uspješni odaberu lakši put i odluče još malo odspavati. „Ipak se trening može prebaciti i na sutra.“

Samo napravite dobru stvar bez obzira na prepreke. Jer uspjeh ili nedostatak uspjeha biti će određeni skupom svega onoga što radimo svaki dan. Uspjeh ovisi o našim navikama. Navike su ono što nas vodi prema cilju, a ne naš talent ili odlične ideje. Ono što radimo svaki dan određuje našu sudbinu. Ono smo što radimo svakodnevno.

Postoji još jedan cijeli niz navika koje nas mogu ometati u našem napretku. Svi znamo da se krećemo premalo, a opet koristimo dizalo kada možemo koristiti stepenice, autom se vozimo do destinacija na kojima možemo biti za 10 min hodanja, biramo doručak iz pekare umjesto da se probudimo 20 minuta ranije i spremimo si jaja... Loši odabiri koji stvaraju loše navike olakšavaju donošenje novih loših odabira pa tako i novih loših navika.

Ono što radimo nas izgrađuje. S obzirom na način razmišljanja i navike koje smo stvorili, mi se možemo pronaći u jednoj od tri slijedeće situacije:

1) Možemo biti oni koji stoje sa strane i gledaju kako drugi napreduju (i žaliti se kako je njima lakše, kako oni imaju lakši posao, kako oni imaju bolje genetske predispozicije, itd.).

2) Možemo biti oni koji razmišljaju što bi bilo da su imali pravu priliku ili da su krenuli djelovati kada su prvi puta htjeli krenuti.

3) Možemo biti oni koji rade, djeluju i koji jednog dana neće žaliti za propuštenim prilikama.

Nemoj postati rob loših navika i počni djelovati. Ne drugi tjedan, ne sutra, već danas! Neka dobar stil života postane tvoja navika. Natjeraj se kada ti je teško i stvori novu, dobru naviku.

 

Teorija akumulacije

Ako svaki krivi odabir gledamo izolirano tada oni nemaju veliki značaj. Ali svaki loš odabir olakšava donošenje novih loših odabira. Kada bi na krive odabire gledali u cjelini, njihov ukupan učinak bio bi ogroman, koliko god se oni izolirano činili beznačajnima. To je teorija akumulacije. Ne postoje nebitni odabiri. Jedan loše odrađeni trening, jedan loš obrok, jedna preskočena samomasaža, jedna piva viška... Na kraju se sve broji i ništa nije nebitno.

Današnji trening koji nismo odradili dobro povećava vjerojatnost da ni sutrašnji nećemo odraditi sa 100%, a loš obrok prošli tjedan učiniti će današnji loš obrok podnošljivijim izborom. Što češće radili krive odabire, to je lakše opravdati nove loše odabire. Upravo zbog toga nas teorija akumulacije uči da je svaki odabir bitan.

 

Završna riječ

Netko će sigurno reći da i odmor ima bitnu ulogu te da ne možemo neprestano trenirati i držati visoki intenzitet. I ja ću se s time složiti. Odmor doista ima iznimno važnu ulogu u dugoročnom treningu, pogotovo u visokointenzivnom treningu sportaša. Međutim, odmor treba zaslužiti. Jeste li zaslužili svoj odmor?

Pretvaranje da želite uspjeh neće donijeti rezultate. Vrijeme će to nemilosrdno dokazati. Biti fit zbroj je svakodnevnih navika i rezultat akumulacije svih dobrih i loših odabira koje činimo još od malih nogu. Ako već nisi, vrijeme je da formiraš dobre navike. One koje će omogućiti da ostvariš svoje ciljeve, a ne one koji će te kočiti u tome. Formiraj navike koje će uvjetovati da u svakoj situaciji napraviš dobru stvar.

Vrijeme je za trening!

January 08, 2017

Nevjerojatna priča o predanosti i radnoj etici

Svi znamo da mentalni sklop najčešće određuje tko će uspjeti, a tko neće. Zbog ogromne konkurencije, današnji se sportaši ne mogu i ne smiju oslanjati samo na talent. Talent sam po sebi nije dovoljan. Iako su nam poznate priče sportaša koji su postigli veliki uspjeh zahvaljujući svom mukotrpnom radu, često ignoriramo činjenicu da iza najvećih sportaša današnjice ne stoji samo talent. Mukotrpni rad koji donosi uspjeh već dugo nije samo iznimka. To je pravilo.

U ovom članku ponuditi ćemo priču jednog američkog kondicijskog trenera imena Rob. Ona se dogodila na samom početku priprema američke košarkaške reprezentacije za Olimpijske igre u Londonu 2012. Glavni lik priče je Kobe Bryant – jedan od rijetkih košarkaša koji se mogu uspoređivati sa najvećim Michael Jordanom.

Priču o nevjerojatnoj radnoj etici Kobe Bryanta donosimo kroz tekst objavljen na Reddit-u. Iako košarkaške teme ne spadaju u područje onoga čime se mi bavimo, sigurni smo da će te priča u nastavku motivirati. Jednostavno, neke stvari su univerzalne i mogu se prenijeti na bilo koje drugo područje pa i na CrossFit, powerlifting, weightlifting ili bodybuilding. Uživajte!

"

… Bilo je oko pola 4 ujutro. Kako sam legao u krevet i lagano počeo tonuti u san, začuo sam mobitel kako zvoni. Bio je Kobe. Nervozno sam se javio.

„Hej, Rob, nadam se da ne smetam.“

„Ne smetaš. Što je bilo Kobe?“

„Baš sam se pitao bi li mi htio pomoći sa kondicijskim treningom, to je sve.“

Provjerio sam koliko je sati. 4:15 ujutro.

„Naravno Kobe, vidimo se u dvorani.“

Trebalo mi je 20 minuta da se spremim i odem iz hotela. Kada sam stigao, otvorio sam vrata i vidio ga na parketu. Samog. Bio je okupan u znoju kao da je upravo plivao. Još nije bilo ni 5 sati.

Radili smo na izdržljivosti slijedećih sat i petnaest minuta. Onda smo otišli do teretane gdje smo napravili razne vježbe snage kroz slijedećih 45 minuta. Nakon toga smo se razišli, a on je otišao još malo šutirati na koš. Ja sam se vratio nazad u hotel i odmah zaspao. Vau!

U 11 sati sam ponovno trebao biti na treningu. Probudio sam se pospan i sa svim nuspojavama nedostatka sna. Hvala ti Kobe! Pojeo sam pecivo i otišao prema dvorani.

Slijedećeg dijela sjećam se vrlo jasno. Svi igrači bili su tamo i osjećali se dobro pred prvu pripremnu utakmicu. LeBron je pričao sa Carmelom ako se dobro sjećam, a trener Krzyzewski je nešto objašnjavao Kevinu Durantu. Na drugom kraju igrališta bio je Kobe koji je vježbao skok šut. Ovako je tekao naš razgovor. Otišao sam do njega, potapšao ga po leđima i rekao: „Dobar trening smo jutros odradili.“

„Ha?“

„Kondicijski trening. Dobro si ga odradio.“

„A, da. Hvala Rob. Hvala na tome.“

„Kada si završio?“

„Završio što?“

„Šutiranja. Kada si otišao iz dvorane?“

„Ah, upravo sada. Htio sam izvesti 800 uspješnih, tako da sam tek sada završio.“

Ostao sam zaprepašten… Tada sam shvatio da nije iznenađenje što je bio toliko dobar prošle sezone. Svaka priča o predanosti, svaki citat koji je izgovorio o puno rada, sve je došlo na svoje mjesto i udarilo me poput vlaka. Sad me ne iznenađuje kada zakucava preko igrača deset godina mlađih od sebe ili to što je početkom ove sezone bio vodeći strijelac lige.

Hvala Vam što ste pročitali i dopustili mi da podijelim svoju priču o Kobe Bryantu.